LIKOVNU UMJETNOST IZDVAJA

Dodijeljene nagrade DPUH-a

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) dodijelilo je godišnje nagrade i nagradu za životno djelo Radovan Ivančević za 2021. Nakon stanke zbog pandemije dodjela je ponovo organizirana u prostorijama Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, gdje je veselje zbog ponovnog okupljanja išlo ruku pod ruku s tužnim prizorima muzeja ranjena u potresu, koji čeka na početak obnove. No bila je to prigoda da još jednom konstatiramo kako je naša struka živa i žilava i da smo daleko od „kraja povijesti umjetnosti“ koji je proricao Hans Belting.

Igoru Zidiću dodijeljena je Nagrada za životno djelo / Snimio Davor Kovačević / Novi list

Nagrada Društva za životno djelo pripala je Igoru Zidiću, a godišnje nagrade otišle su u ruke Miljenka Domijana, Antonije Mlikote, Nataše Ivančević  te Lucije Furač, Irene Radoslav i Lore Rajčić. Tom su prigodom dodijeljene i nagrade za pandemijsku 2020, i to Diani Vukičević-Samaržija za životno djelo, te godišnje nagrade Draganu Damjanoviću, Dragi Miletiću, Heli Vukadin-Doronjga, Anamariji Habijan, Evelini Turković, Ines Čačinović, Anji Radelić i Anji Tomljenović. Ostat će nam u sjećanju ne samo još jedan dokaz obilja rada i talenta koji odlikuje našu struku, već i emotivni govori predsjednika Društva Zvonka Makovića i ovogodišnjeg laureata Igora Zidića, koji su obilježili posljednjih pola stoljeća naše struke te ostavili neizbrisiv trag u kulturnom i intelektualnom životu Zagreba i Hrvatske. Kako nas je lijepo podsjetio Zidić: zadaća povjesničara umjetnosti nije da se zatvara u svoja četiri zida, već da pridonese zajednici, makar to ponekad zahtijevalo „patnju, znoj i suze“.

Dženin Kabinet čuda

U Galeriji Kranjčar otvorena je retrospektivna izložba Dženise Pecotić u povodu 40. obljetnice rada. Ne znam što me više privlači na toj izložbi, izložena djela ili njezin naziv. U njemu nalazim fascinaciju koju i sam osjećam svaki put kada zađem u kazalište, tu neobičnu „tamnu komoru“ iluzije koja nas opčarava riječju, glumom, ali i vizualnim bogatstvom scenografije i kostima, od kojih su ovi posljednji ono što Dženi neumorno stvara, poigravajući se pritom različitim materijalima i oblicima, često preuzetim iz prirode, podvrgavajući ih neprestance likovnim, glazbenim i literarnim asocijacijama, udahnjujući nov život u motive i likove iz velikih opera, baleta i romana.

Neprekinuta, pupčana veza s kazalištem u Dženinu životu, kao i gotovo neizbježna sklonost baroku, ovdje se manifestirala kratkim igrokazom (u režiji Ljiljane Gvozdenović), u kojemu su žive lutke (mlade glumice Anna Maria Serda i Buga Šimić) utjelovile francuskoga kralja Luja XIV. i njegova omiljenog komediografa, Jean-Baptistea Poquelina – Molièrea. Na 400. obljetnicu rođenja slavni je pisac zaslužio počasno mjesto u Dženinu kabinetu čuda, tik do svoga mecene i prijatelja. lzložba je otvorena do 2. kolovoza.

Izložba Frédérica de la Murea

Ožiljci jednog vremena. Putovanje tragovima željezne zavjese, izložba fotografija Frédérica de la Murea u Medijateci Francuskoga instituta. Uloga fotografije je, među ostalim, da nas podsjeti na važne događaje i potrebu da ih zadržimo u sjećanju, od pojedinačnoga životnog iskustva do kolektivne memorije. Ožiljci francuskog fotografa žele nas podsjetiti na „željeznu zavjesu“ i podjelu Njemačke i Europe, kako svjedoči jedna od danas napola zahrđalih ploča koje su obilježile kraj Hladnoga rata i nestanak komunističkih režima u Europi.

Ali odabrani „ožiljci“ prije svega postavljaju pitanje zaborava; obiluju hrđom, prašinom, obrasli su travom, izgubljeni usred šuma ili polja današnje Europe; neki se mogu učiniti grotesknim i apsurdnim, poput zida koji dijeli neko ubogo selo na dva dijela, ili ruševnoga stražarskog tornja usred nečijeg dvorišta, ali zato drugi podsjećaju na tragiku negdašnjih podjela, kao što je spomenik na slovačko-austrijskoj granici koji komemorira 400 izgubljenih života pri pokušaju prelaska željezne zavjese. Ono što vidimo na fotografijama Frédérica de la Murea duhovi su prošlosti, nalik blijedim fotografijama na grobovima koje više nitko ne prepoznaje. Današnji svijet ponovno je svijet politike, novih ideologija i agresija, novih žrtava. To ne znači da smijemo zaboraviti one iz prošlosti. Izložbu možete pogledati do 4. rujna.